Definify.com
Definition 2025
bibrekan
bibrekan
Old Saxon
Verb
bibrekan
- to break
Conjugation
Conjugation of bibrekan (strong class 4)
| infinitive | bibrekan | |
|---|---|---|
| indicative | present | past |
| 1st person singular | bibriku | bibrak |
| 2nd person singular | bibrikis | bibrāki |
| 3rd person singular | bibrikid | bibrak |
| plural | bibrekad | bibrākun |
| subjunctive | present | past |
| 1st person singular | bibreke | bibrāki |
| 2nd person singular | bibrekes | bibrākis |
| 3rd person singular | bibreke | bibrāki |
| plural | bibreken | bibrākin |
| imperative | present | |
| singular | bibrek | |
| plural | bibrekad | |
| participle | present | past |
| bibrikandi | bibrokan | |