Definify.com
Definition 2025
отлучённый
отлучённый
Russian
Participle
отлучённый • (otlučónnyj)
- past passive perfective participle of отлучи́ть (otlučítʹ)
Declension
Declension of отлучённый (short class b*②)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | отлучённый otlučónnyj |
отлучённое otlučónnoje |
отлучённая otlučónnaja |
отлучённые otlučónnyje |
|
| genitive | отлучённого otlučónnovo |
отлучённой otlučónnoj |
отлучённых otlučónnyx |
||
| dative | отлучённому otlučónnomu |
отлучённой otlučónnoj |
отлучённым otlučónnym |
||
| accusative | animate | отлучённого otlučónnovo |
отлучённое otlučónnoje |
отлучённую otlučónnuju |
отлучённых otlučónnyx |
| inanimate | отлучённый otlučónnyj |
отлучённые otlučónnyje |
|||
| instrumental | отлучённым otlučónnym |
отлучённой, отлучённою otlučónnoj, otlučónnoju |
отлучёнными otlučónnymi |
||
| prepositional | отлучённом otlučónnom |
отлучённой otlučónnoj |
отлучённых otlučónnyx |
||
| short form | отлучён otlučón |
отлучено́ otlučenó |
отлучена́ otlučená |
отлучены́ otlučený |
|