Definify.com
Definition 2025
отлучавший
отлучавший
Russian
Participle
отлуча́вший • (otlučávšij)
- past active imperfective participle of отлуча́ть (otlučátʹ)
Declension
Declension of отлуча́вший (no short forms)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | отлуча́вший otlučávšij |
отлуча́вшее otlučávšeje |
отлуча́вшая otlučávšaja |
отлуча́вшие otlučávšije |
|
| genitive | отлуча́вшего otlučávševo |
отлуча́вшей otlučávšej |
отлуча́вших otlučávšix |
||
| dative | отлуча́вшему otlučávšemu |
отлуча́вшей otlučávšej |
отлуча́вшим otlučávšim |
||
| accusative | animate | отлуча́вшего otlučávševo |
отлуча́вшее otlučávšeje |
отлуча́вшую otlučávšuju |
отлуча́вших otlučávšix |
| inanimate | отлуча́вший otlučávšij |
отлуча́вшие otlučávšije |
|||
| instrumental | отлуча́вшим otlučávšim |
отлуча́вшей, отлуча́вшею otlučávšej, otlučávšeju |
отлуча́вшими otlučávšimi |
||
| prepositional | отлуча́вшем otlučávšem |
отлуча́вшей otlučávšej |
отлуча́вших otlučávšix |
||