Definify.com
Definition 2025
обезручевший
обезручевший
Russian
Participle
обезру́чевший • (obezrúčevšij)
- past active perfective participle of обезру́четь (obezrúčetʹ)
Declension
Declension of обезру́чевший (no short forms)
| masculine | neuter | feminine | plural | ||
|---|---|---|---|---|---|
| nominative | обезру́чевший obezrúčevšij |
обезру́чевшее obezrúčevšeje |
обезру́чевшая obezrúčevšaja |
обезру́чевшие obezrúčevšije |
|
| genitive | обезру́чевшего obezrúčevševo |
обезру́чевшей obezrúčevšej |
обезру́чевших obezrúčevšix |
||
| dative | обезру́чевшему obezrúčevšemu |
обезру́чевшей obezrúčevšej |
обезру́чевшим obezrúčevšim |
||
| accusative | animate | обезру́чевшего obezrúčevševo |
обезру́чевшее obezrúčevšeje |
обезру́чевшую obezrúčevšuju |
обезру́чевших obezrúčevšix |
| inanimate | обезру́чевший obezrúčevšij |
обезру́чевшие obezrúčevšije |
|||
| instrumental | обезру́чевшим obezrúčevšim |
обезру́чевшей, обезру́чевшею obezrúčevšej, obezrúčevšeju |
обезру́чевшими obezrúčevšimi |
||
| prepositional | обезру́чевшем obezrúčevšem |
обезру́чевшей obezrúčevšej |
обезру́чевших obezrúčevšix |
||